.
Naziv slike: Ima G’dola
(na hebrejskom jeziku: אמא גדולה)
Prevod na srpski jezik: Velika Majka
Redni broj: 51
Datum nastanka: 11. 08. 2015. (17:25:01), posle pauze od godinu dana i osam meseci.
U kratkim crtama: Slika je (vertikalan) nastavak na priču prethodne, Maaseh Berešit (מעשה בראשית), odnosno – Postanje.
Kao što je već u kratkim crtama rečeno, slika je direktan nastavak na simboliku tri hebrejska slova (Alef א, Mem מ i Šin ש), koja se javljaju pri dnu prethodne slike, i ulogu tih slova u daljem stvaranju, posebno kroz vizuru opisa datog u knjizi ”Sefer Jecira” (ספר יצירה). Naziv Velika Majka upravo i potiče od krucijalne uloge tih slova, koja važe za osnovna majčinska slova u hebrejskoj simbolici i alefbetu. Svako pojedinačno slovo predstavlja poseban stupanj Stvaranja, te je i slika podeljena na tri osnovna dela:
• gornji deo, gde dominira simbolika slova Šin ש
• centralni deo, slovo Alef א
• pri dnu slike, tu nalazimo slovo Mem מ, u pozadini
.
To su tri primordijalna elementa sadržana u svim stvarima i oblicima oko nas.
Slovo Šin (ש) nosi simboliku vatre, plamena koji je zapalio stvaranje i kovanje novih elemenata. Slično plamenu zvezda u univerzumu, koje svojim eksplozijama, i urušavanjem, daruju druge elemente periodnog sistema, te na taj način postaju fabrike svekolikog života. Otud se slovo Šin nalazi na vrhu slike.
S druge strane, suprotno plamenu, leži voda simbolizovana slovom Mem (מ), koja udružena s plamenom u svom isparenju daruje početak, vazduh, Alef (א). Otud i Alef na pijedestalu i centralnom delu slike, jer predstavlja krunu početka. Jer iako je ono početno, ono takođe to i nije, jer njemu prethodi alhemija njegovog nastanka. Dobar primer u alefbetu jeste u simbolika slova Jud (י), koje nije prvo u nizu slova, ali se smatra osnovnim, jer svako drugo slovo u sebi sadrži varijantu slova Jud, samo u različitoj formi.
U centralnom, Alef, delu slike stoji četvoroslovni natpis na hebrejskom (הארץ) erec, koji u ovom slučaju prevodimo kao – zemlja, jer predstavlja njen nastanak kroz igru vatre vode i vazduha. Odnosno formiranje tvrdog elementa. Broj 22, iz gore navedenih razloga, ima višestruku simboliku, jer pri vrhuncu materijalnog stvaranja nosi analogiju dvadesetdvoslovnog imena boga, ali i nekih drugih reči koje po gematriji nose istu numeričku vrednost:
זבחה – zabeha, žrtva
טובה – tova, dobro, dobra
דחי – dahaj, pad (spuštanje sile)
…
.
Spuštanjem Alefa, kompletira se zemaljska piramida, odnosno njen sjajni vrh.
Na samom vrhu slike nalazi se citat iz ”Sefer Jecira”, kojim se apostrofira ključna uloga majčinskih slova i po prvi put sam u sliku uneo natpis koji nije na hebrejskom, latinskom ili engleskom jeziku, već na srpskom. Očigledno mi je trebalo vremena da se na to odvažim 🙂
Upravo zbog samog natpisa, tri tačke u ženskom trouglu nagoveštavaju već rečeno, urezivanjem tri slova na stranama sveta, kako je i napisano. Jud (י), He (ה), Vav (ו). Tim činom, zapravo, čitav proces tek otpočinje, otključavši atribut vatre i njenog isijavanja na materiju, u vidu polukruga. Forme koju pripisujemo našoj matičnoj zvezdi, Suncu.
Kontratežu gornjem ženskom trouglu daje donju muški, na čijem se vrhu pali plamen Alefa, te osvetljava ostatak tela. Slično belini vrhova piramida, koja ih je u prošlosti krasila. S druge strane, jasno je vidljiva nesavršenost zemaljske piramide, čija se svetlost rasipa neuravnoteženo, ali to je jedan od aspekata naše ravni. Takođe je i jasno vidljiva razlika u prelazu iz Šin u Alef fazu, prelazak iz finog neodređenog agregatnog stanja, u formu jasno uobličenih ivica, koje samo, poput našeg Meseca, jedino reflektuju svetlost stelarno stečenu. Nešto slično analogiji sefira Tiferet (תפארת) i Keter (כתר) i njihovog međuodnosa i tumačenja.
.
ODABIR SLIKA