Kabalistička mehanika

/ Alef-numeričko kodiranje teksta /

גימטריה
gematrija

נוטריקון
notarikon

תמורה
temura

Treba, pre početka, jasno naglasiti da je ezoterna struja jevrejske vere, judaizma, kabala (קבלה) i da ono što možemo naći po, sada već nebrojenim knjigama i zapisima, tek ljuska tog savršenog ploda s Drveta života (Ec Hajim, עץ חיים), drveta znanja. Zato ćemo ovde probati da omirišemo jedan mali deo tog ezoternog bisera jevrejskog znanja i svojevrsnog pristupa ljudskom duhu. Iz tog razloga praksu bavljenja kabalom grubo možemo podeliti u tri posebne, ali ne i previše različite, skupine veština. Svakako ćemo početi s gematrijom koja je metateza grčke reči grammateia (Γραμματεία) i zasniva se na radu i analizi na (srodnim) numeričkim vrednostima reči i izraza.

Iz tog razloga se veruje da reči sličnih numeričkih vrednosti dele sličnu sudbinu i jedne druge razjašnjavaju, pa se, samim tim, ova tehnika prirodno s reči prenosi i širi na čitave izraze, rečenice i odeljke. Naravno, s proporcionalno većom kompleksnošću koja se time postiže, a naredni primeri će verovatno biti dovoljni da se shvati opšti smisao, ali i ključ, ovih veština:

.

גימטריה

Gematriju smatramo jednom od osnovnih tehnika u bavljenju jevrejskim misticizmom te i počinjemo njome i hebrejskim slovom Š, Šin, kojem se pripisuje vrednost 300, a što je jednako broju koji se dobija sabiranjem brojčanih vrednosti slova u dve, odvojene, reči – Ruah Elohim, odnosno duh Elohima (אלוהים), Božanskog duha.

Zbir je dakle:

Ruah + Elohim

200 + 6 + 8 + 1 + 30 + 5 + 10 + 40 = 300

ש

Š
300

רוח אלהים

Ruah Elohim
300

.

Slično kao u prvom primeru, imamo zanimljivu situaciju i dve druge reči, koje nužno ne moraju biti tumačene u svetlu jevrejske mistike već i u svakodnevnom govoru u modernom hebrejskom jeziku, a to su reči ehad (jedan) i ahava (ljubav) gde obe, pojedinačno, svojom vrednošću odgovoraju broju 13.

1 + 8 + 4 = 13 = 1 + 5 + 2 + 5

אחד

Ehad
13

אהבה

Ahava
13

.

Takođe i ime anđela Metatrona, kao i božijeg imena Šadaj jednake su vrednosti, odnosno – 314, te zato jedna ova reč može biti uzeta i kao simbolična predstava one druge. Još se za Metatrona kaže i da je bio vodič deci Jisraela (ישראל) tokom 40-ogodišnjeg lutanja pustinjom, a nakon izlaska iz Egipta.

Kako je i zapisano:

מטטרון

Metatron
314

כי שמי בקרבו

Ki šemi ba’kirvo
Jer moje Ime je u njemu
שמות 23:21

שדי

Šadaj
314

.

Još jedna izuzetno moćna reč, makar unutar jevrejske psihe i vere, svakako je Mesija (Mešijah, משיח), čija se gematrijska vrednost podudara s vrednošću iskaza iz Postanja 49:10 (Berešit, בראשית):

משיח

Mešijah
Mesija

3 5 8

עד כי יבא שילה

Ad ki javo Šilo
Šilo će doći

.

.

נוטריקון

Notarikon kao pojam dolazi nam od latinske reči notarius, odnosno brzopisac, prepisivač, i postoje dva osnovna vida tzv. notarikovanja. U prvom se svako slovo jedne reči uzima kao početak, ili skraćenica, neke druge reči tako da se od slova jedne reči može oblikovati čitava rečenica. Dobar primer ovakve prakse nalazimo u reči berešit (u početku, בראשית), odnosno u reči kojom otpočinje saga u ”Knjizi o Postanju” (Sefer Berešit, ספר בראשית), gde je svako slovo ove osnovne reči učinjeno početkom druge reči.

Čudni su putevi sefirotski

.

U naredna dva primera biće i demonstriran kabalistički značaj ove slovne tehnike hebrejskog jezika:

ב ר א ש י ת

בראשית רואי אלוהים
שיקבלו ישראל תורה
Berešit Roi Elohim Šejkveblo Israel Tora
U početu Elohim vide da bi Izrael mogao primiti Toru

בן רוח אב
שלושתם יחד תאמים
Ben, Ruah, Ab; Šelošetem Jahad Tamajim
Sin, Duh, Otac; Jednako ćete obožavati svu trojicu

.

Drugi oblik primenjivanja notarikona bukvalno je obrnut ovom prvom te se kod njega se počeci, završeci, oba zajedno, ili, pak, središnji delovi rečenica, uzimaju za oblikovanje neke druge, ili više različitih rečenica. Iz tog razloga baš kabalu (קבלה) i zovemo tajnom mudrošću, hohma nesetrat (חוכמה נסתרת) što direktno možemo provući kroz drugi oblik notarikona o kojem sada govorimo.

Uzimanjem početnih slova ove dve reči – H (ח) i N (נ) mi oblikujemo drugu reč, hen (milost, חן).

Ili uzimanjem početaka i završetaka iz iskaza možemo dobiti druge dve, vrlo znakovite reči:

מילה
mila
obrezivanje

מי יעלה
לנו השמימה

Mi jale lanu ha’šamajma?
Ko će nam se popeti na nebo?

יהוה
Adonaj
Bog
(a obrezivanje kao put do)

.

.

.

תמורה

Temura predstavlja permutaciju slova. Jedno slovo zamenjujemo drugim, koje je ispred ili iza onog osnovnog sa kojim radimo u hebrejskom alefbetu, te na taj način smo u mogućnosti da od jedne reči možemo stvoriti reči sasvim različite ortografije. Otuda je alefbet presavijen na pola, tačno po sredini i jedna polovina je stavljena preko druge, pa se zatim naizmeničnim zamenjivanjem prvog, ili prva dva slova na početku drugog reda, stvaraju 22 promene.

Te promene nazivamo ”Tabelom kombinacija”, cirufa (צירופה), i ona otprilike izgleda ovako:

11 10 9 8 7 6 5 4 3 2 1
K I T Het Z V H D G B A
M N S O/Ajin P/F Cadi Q R Š T L
כ י ט ח ז ו ה ד ג ב א
מ נ ס ע פ צ ק ר ש ת ל

Svaki metod imenujemo prvim parom koji ga čini, budući da je sistem parova slova osnova celine, gde se jedno slovo u paru zamenjuje drugim slovom. Na ovaj način se pomoću, u ovom slučaju, Albat metode od reči ruah (רוח) dobija kriptovano – ד צ ע. No, osim ovde demonstrirane Albat metode postoji još 21 drugi metod, inicijalno vođen istim principima imenovanja i korišćenja u različite svrhe. Neki od njih svakako su: ABGT, AGDT, AHBD, AVBH itd. Zatim imamo ”Racionalnu tabelu cirufa” (צירוף), još jedan niz od 22 kombinacije, potom i tri tabele pojedinačnih promena poznate kao ”Prava”, ”Obrnuta” i ”Nepravilna tabela”.

No da bi napravili neku od ovih tabela o kojima govorimo potrebno je konstruisati kvadrat od 484 polja (22 x 22), s upisanim slovima u odgovarajućim poljima.

One bi trebale ovako nekako da izgledaju:

Pravu tabelu dobijamo ispisavanjem alefbeta zdesna na levo; u drugom redu tog kvadrata upisujemo to isto, međutim počinjući slovom B (ב), a završavajući slovom A (א); u trećem počnite sa G (ג) i završite sa B (ב); i tako redom.

Obrnutu tabelu dobijamo ispisivanjem alefbet unazad zdesna na levo, počinjući sa T (ת), a završavajući sa A (א); u drugom redu počinje se od Š (ש), a završava sa T (ת); i tako redom kao i u prethodnom primeru.

Nepravilna tabela je najkomplikovanija za objašnjenje pa ćemo je iz tih objektivnih razloga ovde zaobići…

Tašrak (תשרק) – još jedan povremeno korišćen metod temure kojim reči, jednostavno, ispisujemo unatrag.

Devet dvorana kao još jedan metod vredan pomena, koji je primenljiv na sledeći način:

Dvorana
300  Š  ש 30  L  ל 3  G  ג 200  R  ר 20  K  כ 2  B  ב 100  Q  ק 10  I  י 1  A  א
600 M ם 60 S ס 6 V ו 500 K ך 50 N נ 5 H ה 400 T ת 40 M מ 4 D ד
900 Cadi ץ 90 Cadi צ 9 T ט 800 P ף 80 P פ 8 Het ח 700 N ן 70 O ע 7 Z ז


Isak Njutn i njegovo viđenje misticizma

Naglašavanjem gematrijske vrednosti svakog slova pokazuju se afiniteti između slova u ovoj kabalističkoj Dvorani. Ovaj metod se zbog svoje specifične forme često u prošlosti koristio i za šifrovanje tekstova, a funkcioniše po sledećem principu: uzimaju se delovi figura za pokazivanje slova koji te delove i sadrže, stavljajući jednu tačku za prvo slovo, dva za drugo itd. Na taj način gornji desni ugao ovog tabelarnog prikaza, koji sadrži AIQ, odgovara slovu Q (ק) ako u sebi ima tri tačkice, zatim će drugi, centralni, deo tabele odgovarati slovima H (ה), N (נ) ili K sofit (ך) u zavisnosti od toga da li je u njega umetnuta jedna, dve ili tri tačke. I tako redom.

Ali ovo je samo jedan od načina primene sistema 9 Dvorana.

Pored svih ovih detaljnih pravila, postoje izvesna značenja koja su skrivena i u obliku slova hebrejskog alefbeta; u obliku pojedinog slova na kraju reči kao različitog od uobičajenog oblika koji ima kada je to slovo završno (sofit, סופית):

ili kod slova koje se u sredini reči

kad su slova ispisana kao manja ili veća po veličini od ostatka rukopisa

ili u zavisnosti od mesta na kojima se slova ispisuju naopačke

ili kada se na nekim mestima neke reči pišu sa slovom viška ili manjka

i odnosom i položajem tačaka (nikudot, נקדות) kojima definišemo izgovaranje vokala ili akcentovanja reči

.

Na primer, za oblik hebrejskog slova A, Alef א, kaže se da simbolizuje slovo Vav ו, V, a između slova Jud י, J/I, i Dalet ד, D, pa otuda slovo predstavlja reč JVD/JUD, י:

.

Sličan primer imamo i kod slova H, He ה, za koje se može reći da predstavlja i D, Dalet ד sa Judom י, J/I, ali napisanim u donjem levom uglu:

.

Što se tiče prve reči u ”Bibliji” (Jevrejska Biblija, Tanah תנ”ך), ona glasi:

ב ר א ש י ת

Berešit
U početku

U njoj treba uočiti da su prva tri slova BRA (ברא), te da se mogu odnositi na tri aspekta ličnosti:

בן

Ben
Sin

רוח

Ruah
Duh

אב

Aba
Otac

Zatim, prvo slovo Biblije je B, Bet ב, kao početno slovo u reči blagoslov, beraha (ברכה), a ne slovo A, Alef א, koje je jedno od gradivnih elemenata u reči arar (ארר), kletvi. Ali još dublja, i ovde svakako zanimljivija, tumačenje reči Berešit možemo naći u temuri i notarikonu ove reči:

אב

pripojimo li treće slovo prvom slovu:
ab, otac

בבר

ako prvom slovu dodamo drugo:
be’bar, u sinu

ראשית

pročitamo li sva slova sem prvog:
rešit, početak

שבת

spajanjem četvrtog i poslednjeg:
Šabat, najstariji praznik

ברא

prva tri slova:
bara, stvarati

ראש

uzmemo li tri slova:
roš, glava

אש

izostavimo li prva dva,
a uzmemo sledeća dva: , vatra

שת

spajanjem četvrtog i poslednjeg:
šet, temelj

רב

ukoliko drugo slovo stavimo
ispred prvog: rab, veličanstven

איש

ako iza trećeg stavimo peto,
pa četvrto: , nebeski čovek

ברית

spajanjem prva i poslednja dva:
berit, zavet

טוב, תב

ako prvo pridodamo zadnjem:
tov, dobro

.

ODABIR TEMA


Pratite diskusiju/Subscribe
Obaveštavaj/Notify
guest

0 Comments / Komentara
Inline Feedbacks
View all comments