Objavljivani tekstovi

/ The universe is under no obligation to make sense to you /

.

Sve moje do sada objavljivane i javno prenošene autorske tekstove i članke, širom različitih internet portala i štampanih publikacija, ovde možete pročitati u originalu, u celosti, hronološki kao i, neretko, u njihovim najaktuelnijim verzijama, jer je i pisana reč takođe vid živog stvora te zahteva konstantnu reviziju i usklađivanje s najnovijim saznanjima i shvatanjima sveta koji je stalno u vrtlogu promena. Tek kada promene izostanu tada zaista nešto nije kako treba da bude. Po sadržini ovi tekstovi, pre svega, predstavljaju moj lični autorski trud i pokušaj da se određene teme obrade na način koji po svojoj studioznosti i pristupu nije previše čest, ali ni karakterističan za brojne medije i širu čitalačku publiku. Ovo je prostor diskusije o filozofiji, no filozofiji upletenoj u moderno ruho fizike i matematike i koja suočavanjem s tim krajnostima, dobija jedno potpunije i celovitije razjašnjenje onoga čime se u određenoj temi bavi, kao i šta želi da dosegne: rasvetliti nedoumice ljudskog bića i duha; duše i psihe. Živog i neživog, shvatljivog i onog jedino naslutljivog. Jer, na posletku, čak su i fizičari primorani da razmatraju jedina dva rešenja svih ovih mnogobrojnih paradoksa s kojima se susrećemo, a oba su na granici poimanja.

Tako dolazimo i do toga dâ:

ili postoji kosmička svest koja pazi na sve nas,

ili postoji beskonačno mnogo svetova!

.

Albert Ajnštajn je demonstrirao da će različiti posmatrači uvek beležiti različite vremenske i prostorne koordinate za isti događaj. Predmet koji je za nas statičan posmatraču u pokretu neće tako izgledati, te se tako može pouzdano tvrditi da način na koji vidimo određeni fenomen zavisi u velikoj meri od referentnog sistema iz kojeg ga posmatramo. Treba takođe dodati da u Ajnštajnovoj teoriji relativnosti postoji i jedan apsolutni sistem referencije u kojem se svi događaji dešavaju istovremeno.

Kada bi ljudi mogli da sagledaju svet iz te perspektive, sve razlike u opisima događaja postale bi irelevantne:

Proces razmišljanja je fundamentalno neodređen, pa je i proces odlučivanja nalik na kolaps talasne funkcije,

odnosno prelazak iz stanja superpozicije u neko konkretno stanje.

.

Kvantna pena

Proces istraživanja u nauci ne može se svesti isključivo na formalno razmišljanje i eksperimentalne dokaze, jer se određeni aspekti stvarnosti mogu sagledati samo intuitivno. Koncepte koje tada koristimo često su potpuno nepovezani s našim svakodnevnim iskustvom, pa ovaj proces nazivamo retrodukcijom koja se zasniva, pre svega, na ljudskoj mašti i zahteva mentalni skok u nepoznato koji se ne razlikuje previše od nekih teoloških ekstrapolacija.

Značaj retrodukcije najjasnije se može videti na primeru kosmologije, gde su mogućnosti za empirijska istraživanja krajnje ograničena.