Simbolizam tradicija

In all chaos there is a cosmos; In all disorder a secret order /

.

Simbol je svaki fenomen kome je društveno, ili kulturalno, pripisano određeno značenje i mehanizam komunikacije i on se po svom značenju strogo razlikuje od pojma jednostavnog znaka. Znak je semiotičan. On je analogija koja ukazuje na shvatanje neke poznate stvari unutar određene društvene konvencije i opšteprihvaćene norme, dok simbol u sebi sadrži ono najjasnije poimanje, ili najbolju moguću formulaciju, neke relativno nepoznate stvari. Simbol, dakle, poseduje enkriptovanu informaciju čiji ključ za dekripciju poseduje onaj kojem je on namenjen. Stoga su simboli uvek bremenit značenjima i višestrukim dubinskim potencijalima, to jest – oni su na određeni način živi entiteti koji u interakciji sa našim umom izazvaju određeni intelektualni, filozofski, etički i estetički interes ili stimulans.

Simbol, dakle, nije nameran opis neka poznate stvari, to jest alegorija, to je ono objašnjenje koje upućuje na neko još nepoznato i nerazumljivo (transcendentno) stanje stvari.

.

To su kompleksne pojave i one nisu ni racionalne ali ni iracionalne prirode, već imaju jednu stranu koja se odaziva razumu, ali i onu drugu koja je razumu gotovo nepristupačna, iz razloga što se simbol sastoji iz različitih psihičkih funkcija, onih racionalnih ali i onih iracionalnih činjenica čisto unutarnjeg i spoljnog opažanja.

Univerzum nije Kosmos (Red), već Haos (Nered), jer vodi konačnom uništenju.

To što Univerzum deluje kao vrhunsko delo natprirodnog arhitekte perceptivna je varka, jer Haos funkcioniše po određenim principima, a ti principi su jedino šta je ‘kosmično’ u Univerzumu. Otud se kosmos nalazi u funkciji svrhe haosa…

.