Avinu Malkenu ili u prevodu ”Otac naš, Kralj naš” predstavlja Jevrejsku pesmu koja se izvodi tokom službe na praznik Roš Ašana (ראש השנה) i Jom Kipur (יום כפור), kao i u desetodnevnom periodu između ova dva velika praznika. Jozef Herc glavni rabin Britanske imperije, za svog života, opisao je kao ”najupečatljiviju i najdirljiviju molitvu” u čitavom Jevrejskom kalendaru. Vavilonski Talmud (Talmud Bavliתלמוד בבלי, Ta’anit 25b) navodi zapis velikog rabi Akibe koji recituje dva glavna stiha, gde oba počinju sa ”Otac naš, Kralj naš”, dok u kasnijim izadanjima komentara na Talmud, objavljenih oko 1515. godine, ova dva stiha bivaju proširena na pet.
U suštini, Avinu Malkenu se poziva na dva odvojena dela Biblije:
• Naš Otac… (Isaija 63:16)
• Naš Kralj… (Isaija 33:22)
.
Izvodi se u sporom ritmu, s puno ponavljanja, te se inkorporira u okviru jutarnje molitve i popodnevne, dok se izostavlja na Šabat. Takođe, postoji i verzija molitve Avinu Malkenu u kojoj je pažnja usmerena na ženski princip božanstva, odnosno samom božanskom prisustvu na materiji, Šehini (שכינה), otud možda i slučaj da mnoge poznate jevrejske umetnice žele da obradom ove pesme da ostave lični pečat. Reformistički judaizam ide još dalje menjajući smisao ovda dva temelja pesme, kada se zajednica obraća ”Ljubljenom Ocu” i ”Milostivoj Majci”.
Ispod je verzija pesme u izvođenju Barbare Strajsend koja verovatno spada među najpoznatije izvedbe i savršeno oslikava raspoloženje koje dominira u njenom izvođenju. Raspoloženje pre svega prisutno na Jom Kipur, najsvetiji Jevrejski praznik.