Reč je o jednom opštem, i suštinski jednostavnom, misaonom eksperimentu u kojem za cilj imamo razmatranje seta minimalnih razlika u podešavanju osnovnog modela delovanja sile, one Sile koja svojim usložnjavanem dovodi do svih daljih i, prirodno, velikih razlika u krajnjoj instanci i rezultatu svih potonjih interakcija i iteracija iste. A sve usled, i naizgled sasvim beznačajnog, fraktalnog usložnjavanja. Zato je ovde ideja da se na najjednostavniji mogući, a opet dovoljno tehnički, način prikažu tri bazična delovanja, odnosno svako od njih pojedinačno, a u tri različita smera/intenziteta svog svojevrsnog ispunjavanja cilja, odnosno delovanja na okolnu sredinu. To sagledavamo iz perspektive čoveka i njegovog vizira dualnosti prirode kojoj pripada i čiji je neizostavni deo i tada jasno vidimo kako svaka od njih [sila] ima iste polazne parametre, jedino je razlika u principu izvršenja iste koji samo može da ne odgovara onome nad kime se izvršava, te usled togta mi Nju klasifikujemo dobrom ili lošom…
Tako ih, u krajnjoj instanci, antropocentrično, [a kako drugačije?!] svrstavamo u ove tri bazične, preuprošćene kategorije:
.
DOBRO
NEUTRALNO
ZLO
.
Otuda jedino kroz opis sile kao neutralne možemo je nazvati njenim istinski najpriblikžnijim imenom, jer kao takva poseduje potencijal obe krajnosti koji zavisi od nebrojenih faktora – ali pre svega Volje. Dakle, bilo ona dobra ili loša, jedino je uslovljena ljudskom prirodom, subjektivnošću, izborom… Svešću.
Služeći se programskim jezikom C, možemo da zaključimo sledeće: