Reč je o jednom opštem i suštinski krajnje jednostavnom misaonom eksperimentu, onom u kojem za cilj imamo razmatranje seta minimalnih razlika u podešavanju osnovnog modela delovanja sile, one Sile koja svojim usložnjavanem dovodi do svih daljih i, prirodno, velikih razlika u krajnjoj instanci i rezultatu potonjih interakcija i iteracija iste koja nama kao živim bićima može u većoj ili manjoj meri odgovarati za naše samoodržanje. I sve to usled i naizgled sasvim beznačajnog fraktalnog usložnjavanja kojem mi u odnosu na našu dobrobit pripisujemo dobar ili loš karakter. Zato je ovde ideja da se na najjednostavniji mogući, a opet dovoljno tehnički, način prikažu tri bazična delovanja, odnosno: svako od njih pojedinačno, ali u tri različita smera/intenziteta svog svojevrsnog ispunjavanja cilja i sasvim prirodnog delovanja na okolnu sredinu. Problem je što sve to mi sagledavamo iz perspektive čoveka i njegove vizire dualnosti prirode kojoj pripadamo i čiji smo neizostavni deo, no sada je cilj da istovremeno i jasno vidimo kako svaka od njih [sila] ima iste polazne parametre, te je jedina razlika u principu izvršenja iste koji samo može da odgovara, ili ne, onome nad kime se izvršava, te usled togta mi Nju klasifikujemo dobrom ili lošom… kao što smo već i pomenuli.
Zato počnimo.
U krajnjoj instanci ih, antropocentrično, [a kako drugačije?!] svrstavamo u ove tri bazične, ovde namerno preuprošćene kategorije:
jedan DOBRO 1
null NEUTRALNO ∅
nula ZLO 0
.
Otuda jedino kroz opis sile kao suštinski neutralne možemo je nazvati njenim istinski najpriblikžnijim imenom, jer kao takva poseduje potencijal obe krajnosti koji zavisi od nebrojenih faktora – ali pre svega Volje. Dakle, bilo ona dobra ili loša, jedino je uslovljena ljudskom prirodom, subjektivnošću, izborom… Svešću.
Služeći se programskim jezikom C, možemo da zaključimo sledeće: