Proxima Proclamare

.

Naziv slike: Proxima Proclamare

Prevod na srpski jezik: Proglas

Redni broj: 49

Datum nastanka: 31. 12. 2012. (02:47:04), poslednja pre pauze u stvaranju koja će trajati do januara ’14.

U kratkim crtama: Vizija Misirske (Egipatske) pustinje i podzemlja piramidalnih struktura. Misterija stvaranja monoteističkih načela.


Podzemlje (duhovnog) grada piramida koje, osim što se odnosi na sam Egipat (Micrajim, מצרים), predstavlja i duhovno stanje, te vremesnki period pre pojave monoteističke struje. Ono stanje koje je krasilo proroke u njihovim vizijama i spuštanja mudrosti na materiju, Zemlju. U podnožju grada Piramida nalazi se hram, onaj koji nije podigla ljudska ruka, već onaj koji je tu oduvek. Onaj koji se postepeno s rastom svesti uvećava i usložnjava, koji je tu od samog početka Vremena.

Pri vrhu slike vidimo sliku pustinjskih piramida u zoru, zoru koja uvodi civilizaciju u novi pojas svesti i svesnosti. Sunce među rogovima ukazuje dolazak luči koja će okupati svako biće, direktno ili indirektno. Na dobar ili loš način, jer nema razlike. Potencijal tako biva predat, a na nama je kako ćemo ga nositi i brusiti. To je ta odgovornost data primanjem sopstva, da sami raspolažemo potencijalom koji je jednako brutalan i plodan. Čoveku dat plamen da njime svoju svest dalje kali i uzdigne. Da svoje rogove izoštri. Otud su rogovi sakralni, sveti… oni su naša spona s onostranim koje je svakako deo nas, spoznali mi to, ili ne.

Samim primanjem luči, trougao okrenut ka dole ukazuje na naš put ka hramu koji čeka svrhu još jedne epohe. Isti onaj Hram koji je služio, služi i služiće. Hram koji se menja u zavisnosti od struje koja ga pokreće. On je svuda. Ispod svake tačke u prostoru.

Simbolika spuštanja u dubine hrama simbolizovana je trouglom koji se probija kroz zemlju, aludirajući na svest koja svetlost traži u dubinama uma, jer to je jedina svetlost koju zaista vidimo i rabimo. Isto kao što u našoj moždanoj masi svestlost ne vidimo direktno, već indirektno u mraku lobanjske čahure. Separatisano od pravog izvora svetla. To je ta iskra u centru slike. Iskra koja je iznad hrama, ali i pod zemljom, zemljom koju smatramo našim sopstvenim putem ka spoznaji. Elipsa svetlosti, kao što se i vidi, nije savršena, ona je kao i Jabuka načeta, zagrižena. Ona mora biti konzumirana, mora biti uneta u sistem, zato je jedan njen deo odlomljen. Kao zagrižena jabuka.

Natpis kosi se nalazi iznad modifikovane hanukijem svećnjaka, potiče iz Talmuda, Vavilonskog Talmuda (Talmud Bavli, תלמוד בבלי) i njime rabin Hisda poručuje:

חלמא דלא מפשר כאגרתא דלא מקריא

Svaki neprotumačeni san (vizija) jedno je nepročitano pismo

.

Kao što je i poznato da je jedno od značenja hanukije čudo plamena koji je goreo duže nego što se očekivalo, ovde je simbolika plamena u funkciji svetlosti svesti, koja će trajati i menjati se. Na njenim kracima plamen je u obliku slova Jud, slova koje isijava sva druga. Nalazi se između dva slova Cadi (צ), koje gradi korensku reč cedek (צדק) – pravda, od koje potom dobijamo kovanice pravdnik, pravičan, milorsđe… Dva stuba pravednosti naglašavaji veliku potrebu ispunjenja srca tim osobinama, ne bi li dosegli prave visine. Drugo manje slovo pored Cadija, jeste i Zajin (ז) sa značenjem – mač (זין). Tako slika pravednog mača dominira svešću pravednika.

S druge strane, u modernom hebrejskom jeziku reč zajin može značiti i penis, te seksualni odnos. Kao još jedan vid kontrolisanog uzdizanja svesti za vreme seksualnog čina.

Pozadina Cadika je mermer, čime je uređena unutrašnjost ovoga hrama.

Na kraju, odnosno dnu slike, imamo reč jecira (יצירה), stvaranje. Stvaranje na mikroplanu, ono koje se otključava rešavanjem misterije (Velikog dela) i dosezanjem Hrama u prostoru i Vremenu.

.

ODABIR SLIKA


Pratite diskusiju/Subscribe
Obaveštavaj/Notify
guest

0 Comments / Komentara
Inline Feedbacks
View all comments