Proces kavana-devekut

/ Veliko sjedinjenje, priljubljivanje uz izvor /

.

Za dostizanje određene mentalne intencije nije dovoljno tek izgovoriti određene reči i obaviti propisane radnje, već je potrebno prvo postići kontemplativno stanje kavane (כוונה), odnosno određenog misaonog okvira po kome tek onda treba ići dalje i nastaviti rad. Aškenazi Jevreji kavanu zovu kavona, putem srca, i ona je jedan od fundamentalnih kabalisičkih principa na čijem temelju leži celokupan dalji rad svakog pojedinca. Ovu reč možemo prevesti i kao – posvećivanje ili koncetracija. Radi se o uplitanju sopstvenih emocija u rad čime se daje na snazi, odnosno njihovom pravovremenom uključivanju u ritualni proces koji čitav rad podiže na viši nivo i koji služi kao svojevrsni ključ za formulu rada. Otud put srca.

Vrlo je važno spoznati sopstvena ograničenja, potrebe i želje materijalnog dela sopstva, jer tek nakon toga sledi uspinjanje van okvira tih ograničenja, u cilju dosezanja nekih drugih dubina psihe koje čekaju da budu kontaktirane. Uspostavljanjem takvog jasnog kanala funkcionisanja, odnosno razmišljanja, tokom molitve ili rituala i dostizanjem fokusne tačke (isključivanjem svih ostalih spoljnjih nadražaja) ostvaruje se najdublji vid mentalnog vezivanja oko srže ciljane intencije kojoj se tada pridaje misaona snaga. Sinergija misli i volje vodi do kavane. To uspinjanje traje sve do Ejn Sof-a i shvatanja istinske Volje (racon ha’el’jon, רצון העליון). Tada dolazi do božanskog priliva (šefa, שפע) i naše niže volje u Volju u procesu poznatom kao devekut, koji predstavlja to veliko sjedinjenje, priljubljivanje uz izvor. Spoznaje Jedinstva.

Devekut (דבקות), ili devekus, možemo prevesti i shvatiti kao Jevrejski koncept približavanja Bogu, priljubljivanja Bogu, i dolazi od korena reči devek (דבק) koja bukvalno znači lepak. Ne retko se opisuje dubokim meditativnim stanjem, nalik transu, koje se postiže za vreme molitvi, izučavanja Tore, ili za vreme operacije ispunjenja 613 micvot (מצוות) i predstalja duboko ukorenjenu praksu u Jevrejskom verskom životu. Posebno među haredi populacijom.

Stari rabini bi pre svakog rada prvo iščistili svoj mentalni ekran, te fokusirali svoju intenciju u ciljanom smeru. Potom bi u tom pravcu trasirali svoju nameru i emotivni naboj koji bi skoro uvek bio prisutan i vidno izražen u tim trenucima. U stvari, taj emotivni naboj je bio bi i glavna odskočna daska ka kavani, jer time se iskazuje duboka privrženost na putu ka manifestaciji.

Na taj način su donošena proročanstva. U tim momentima apsolutne posvećenosti i predanosti umnom radu. Otud taj poj tokom izvođenja sinagogalne liturgije, ta apsolutna telesna predaja iščitavanju šmone esre (שמנה עשרה), odnosno Amida, koja bukvalno postaje vidljiva u pokretu tela osobe koja se emotivno predaje talasu ispunjenja i postaje instrument srca na svom putu priljubljenja.

ולעבדו בכל לבבכם
U’leavdo be’kal levavhem
I služite Mu čitavim srcem svojim

.

Oni opisuju kavanu kao krajnje neophodni agens za svaki Jevrejski ritual, ili micvu i često su vođene rasprave oko toga koji je minimum kavane za ispunjenje micve (zapovesti), jer ona ni ne može biti ispunjena bez učešća srca u tom radu, odnosno psiho-fizičke predaje cilju. Svaka pojedinačna molitva iziskuje određeni vid kavane ne bi li ona bila svrsishodna, te samim tim mnogi molitvenici, Siduri, navode kavanu kao obavezan mentalni čin. To se posebno ističe za tri hodočasna praznika (šaloš regalim, שלש רגלים) – Sukot, Pesah i Šavuot.

Dostizanje takvog stepena posvećenosti u radu upravo zahteva kao obavezno poznavanje hebrejskog jezika, a ne tek puko mehaničko pevanje, izgovaranje i prepuštanje zvuku bez jasnoće njegove poruke. Zato je i do današnjeg dana sačuvana praksa molitve u sinagogama na hebrejskom jeziku, što je bio jedan od glavnih doprinosa održanju hebrejskog jezika tokom više milenijuma izganstva i pretnje zaboravu.

Hebrejski jezik se očuvao i danas je rehabilitovan i vraćen u punu i aktivnu upotrebu.

ODABIR TEMA


Pratite diskusiju/Subscribe
Obaveštavaj/Notify
guest

0 Comments / Komentara
Inline Feedbacks
View all comments