Back to Top

146: ne zauvek, nego usvet

Stvaranje iz pozicije suprotne u odnosu na Stvaraoca /

.


בראשית ברא אלהים
את השמים ואת הארץ
Berešit bara Elohim et ha’šamajim ve’et ha’arec
У почетку створи Бог небо и земљу

Gematrijska moć hebrejske reči olam (עולם), reči koja poseduje to jedno predivno, ali i dvojako značenje jeste – univerzum, večnost i kao takva dolazi iz istog korena reči kao i ejlam (עילם), koja se, pak, odnosi na prikrivanje, skrivanje i gematrijski je teška 146. Dakle, jasno ovde vidimo da se radi o savršenoj igri rečima i brojevima a kroz simboliku neuhvatljivosti odnosa vremena i prostora. Odnosno – prostorvremena.

Ali i još Nečega… iza čudesnog Vela od 10−43.

Večnost koja je ultimativno prikrivena jer ni sâm ljudski um ne može penetrirati koncept beskonačnog prostorvremena, niti proniknuti u ideju bezvremene, odnosno vanvremene večnosti. Taj i takav odnos direktno se oslikava u predstavi sefire Keter (כתר), Krune, koja je po svojoj prirodi iznad nama prihvatljive mudrosti Hohme (חכמה) – mudrosti, koja iz nje i proističe. Ta Kruna tako ukazuje na reč kedem (קדם), što znači – pre, odnosno Pre. Otuda je Keter Volja, ona što, potom, predstavlja i izvor same “Tore” (תורה). Tako je Kruna na glavi, jer glava je Mudrost, hohma i Razumevanje, intelekt sefire Bine (בינה)… a to dvoje jesu aspekti svesnog mentalnog plana.

Možda bi neko Toru tumačio kako je stvorena usled čina Stvaranja, kao sled događaja, ali to bi označilo njen nastanak nakon stvaranja sveta/univerzuma, ali istina je verovatno drugačija. Tora je nacrt, tlocrt stvaranja, te je samim time ona i nastala pre samog čina manifestacije plana.

Reč be’rešit (בראשית) – u početku – odnosi se na Mudrost. Elohim (אלהים), jedna od hebrejskih reči za Boga, ukazuje na Razumevanje, jer kada koristimo reč “Bog” mi tada govorimo o našem razumevanju tog pojma… U tom istom inicijalnom 1:1 stihu koji čitamo na početku ovoga kraćeg osvrta, reč šamajim (שמים) –nebesa– biva povezana s narednih 6 sefirot i zbog toga je šamajim reč u množini. Zemlja je Malhut (מלכות) – Kraljevstvo, te otuda ovaj stih ukazuje na 4 osnovna nivoa stvaranja. Postojanja.

Jer, pre Stvaranja postojalo je, sâmo, Beskonačno Biće/Entitet i sve ostalo bilo je jednako i homogeno. Jednakost tako predstavlja najviši koncept koji um može da dosegne i, donekle, razume čime predstavlja suštinu sefire Hohme, Mudrosti. Stvaranje pozicioniramo na suprotnom polu u odnosu na Stvaraoca, jer Stvaralac daje Postanje, dok sâmo Stvaranje predstavlja čin prihvatanja te Volje. Pre tog čina, pre mogućnosti da se Stvaranje odigra i uvede u Postanje, koncept diferencijacije mora biti ustanovljen. To čini samu suštinu misterije Bine, Razumevanja. Zbog toga reč bina deli isti koren kao i reč bejn (בינ), koju prevodimo – između.

Imaginacija je važnija od znanja.

 – Albert Ajnštajn

Na nivou Početka, ili Mudrosti, sve to postoji u vidu čistog potencijala koji čeka. Nepodeljenog potencijala, bar ne još. A onda kada stupi u reon Elohima, tada može biti podeljeno na dva, na nebesa, šamajim (שמים)  i zemlju, arec (ארץ).

Tada se odigrava čin razgraničenja…

I baš zato:

לעולם
le’olam ne sme biti zauvek, jer nije jedan vek,

nego je usvet.

ODABIR TEMA


Pratite diskusiju/Subscribe
Obaveštavaj/Notify


0 Comments / Komentara
Najstarije/Oldest
Najnovije/Newest Izglasano/Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments