Malo ko danas razmišlja dok surfuje internetom o tome kako je mreža svih mreža nastala, kako se razvijala i kuda ide. Njeno postojanje za veoma kratko vreme iz korena je promenilo način komunikacije, a mi smo postali svedoci kako jedna virtuelna tvorevina može uticati na društvo u celini, diktirajući pravila razvoja maltene svih budućih tehnologija, ali i kulturnih i socijalnih promena.
Danas je svaki medij zamenljiv, ultimativna alternativa se nalazi online, u oblaku – bilo da slušamo muziku, gledamo filmove, dopisujemo se ili pokušavamo da stupimo u kontakt sa inteligentnim bićima van naše matične planete:
Time i potreba za lokalnim skladištenjem podataka lagano isčezava. A kako nas ima sve više i više i kako danas skoro svaki uređaj počinje da nudi pristup mreži, to najavljuje kako ćemo u skorijoj budućnosti biti primorani na update, update čitavog interneta jer danas obitivamo u kreaciji načinjenoj još početkom 70ih godina prošlog veka.
Tačnije, na pomolu je Internet 2.0, iliti IPv6. Ali skoknimo na tren u prošlost da vidimo kako je sve počelo.
ARPANet (Advanced Research Project Agency Network)je projekat Ministarstva odbrane Sjedinjenih Država (United States Department of Defense), pokrenut 1968. godine s ciljem istraživanja i razvoja komunikacija, odnosno komunikacije više udaljenih korisnika s jednom baznom stanicom. Osmišljenje i za slučaj nuklearnog napada na području Amerike, a za brzu ponovnu uspostavu veze mimo uništenih tačaka, odnosno za sprečavanje prekida komunikacije.
Drugim rečima – decentralizacija informatičkog sistema. Još jedan od motiva za razvoj projekta je bila činjenica da je velika procesorska snaga bila generisana u tzv. mejnfrejm (mainframe) sistemima.
Cilj je bio da se omogući i drugim slabijim računarima pristup i razmena podataka sa mejnfrejmom, preko mreže, te bi i sveukupna efikasnost bila podignuta na viši nivo. Ubrzo se dogodilo odvajanje, pa je ARPANet, kao deo vojnog eksperimenta, prerastao u javni istraživački projekat, proširivši svoje polje delovanja, osim vojnog, na:
• komercijalni – NPL (National Physical Laboratory) u Engleskoj;
• i naučni – Cyclades u Francuskoj.
.
Tako je rođen internet, a ova prvobitna podela predstavlja osnovu njegovog daljeg razvoja.
To grananje dovešće takođe do nekoliko revolucionarnih pronalazaka, koji će zauvek obeležiti dalji razvoj interneta. Radi se pre svega o definisanju mrežnog protokola i osnovne arhitekture, odnosno prelasku s početnog NCP (Network Control Protocol) na TCP/IP (Transmission Control Protocol / Internet Protocol) protokol, ozvaničen 1975. godine, poznat i kao IPv4, predstavljajući osnovni vid prenosa podataka i komunikacije među računarima.
Par godina kasnije, 1982, TCP/IP postaje zvanični skup protokola američke vojske i tako postaje predmet daljeg istraživanja i razvoja u okviru računarskih mreža. Jak podsticaj komercijalizaciji dale se i velike IT kompanije tog vremena (AT&T, IBM) usvojivši ga kao osnovni protokol pri svojim mrežnim sistema. TCP/IP je kreacija Vintona Cerfa (Vinton Gray Cerf) i Roberta Kana (Robert E. Kahn), koji su rad na novom protokolu počeli jos desetak godina pre njegove zvanične upotrebe. Osećala se potreba za novom tehnologijom koja bi zamenila postojeću, a koja nije bila standardizovana već podeljena na mnoštvo različitih idejnih pristupa.
U to vreme, svaka veća IT firma razvijala bi svoj posebni set hardvera i softvera. Tada je po prvi put korišćen i termin internet kao skraćenica od – internetworking.
Inače, internet protokoli su skup standarda koji omogućavaju komunikaciju među fizički udaljenim računarima i cilj im je preko potrebna standardizacija, koja je motor stabilnog razvoja. Na taj način moguće je usredsrediti se na jedan set pravila i tehnologiju i dalje je razvijati i usavršavati. Već tada je bilo jasno da će internet biti jedna mega mreža, sastavljena od velikog broja manjih. Tako je stvoren IPv4 protokol, koji je bio daleko ispred svog vremena.
S druge strane, ta ista tehnologija i dan-danas je u funkciji i čini samu srž interneta kakvog ga i mi poznajemo i svakodnevno koristimo. Danas se u muzeju CERN (The European Organization for Nuclear Research) u Ženevi čuva prvi internet server, a pripadao je Ser Tim Barlersu Liju (Tim Barners-Lee), tada zaposlenom u kompaniji NeXT Computer (NeXT Computer System) Stiva Džobsa (Steve Jobs).
Na kućištu računara pisalo je:
This mashine is a server.
DO NOT POWER IT DOWN!!
Takođe, ljudi često dolaze u zabunu pa Internet i WWW (World Wide Web) vide kao jedno te isto, ali radi se o različitim pojmovima:
•Internet označava skup računara povezanih u mrežu preko preko fiber-optike, kablova ili bežičnih tehnologija;
•WWW predstavlja dokumente, fajlove i njihove izvore povezane preko hiperlinkova i URL-ova.
.
Preko Interneta moguć je pristup world wide webu i mnogim drugim servisima, kao što su email servisi, file sharing i drugi. Zahvaljujući globalizaciji internet danas s ponosom možemo zvati globalnom mrežom informacija, mrežom svih mreža, uspostavljajući jednu novu eru u istoriji čovečanstva – eru informacije, kao centralnog proizvoda naše civilizacije, te prava informacija danas je od najveće vrednosti. S druge strane, broj uređaja na internetu i količinu informacija koju serveri poseduju danas je teško tačno utvrditi, jer je rast svakodnevan i iz dana u dan sve veći.
Iako je internet u startu dizajniran da podrži veliki broj mrežnih uređaja, njegovi tvorci ipak nisu očekivali ovako dinamičan razvoj i globalno omasovljavanje. Uostalom, govorimo o tehnologiji iz 70ih godina prošlog veka. Kao što smo malopre rekli, danas sve veći broj uređaja ima omogućen pristup internetu, što se direktno odražava na potrošnju adresnog prostora i što je jedan od osnovnih razloga za uvođenje novog seta protokola, tj. nadogradnju postojeće tehnologije – prelazak na IPv6. Zapitaćete se, naravno, zašto IPv6 a ne IPv5, kao logičan numerčki nastavak? Rezlog leži u tome da je 1979. godine bila u planu petica, ali nikada nije bila uzeta u ozbiljnije razmatranje IT javnosti te je brzo i napuštena kao koncept napretka interneta. Uostalom, tada nije bila toliko alarmantna situacija s nestašicom adresa kao što je danas.
Stvari funkcionišu na sledeći način: svaki korisnik pri povezivanju na internet dobija svoju jedinstvenu adresu, IP adresu, a kako broj korisnika svakim danom enormno raste jasno je kuda to vodi. Sadašnji internet koristi tzv. 32-bitni adresni prostor, što nas limitira na ukupan broj od 4.294.967.296 (odnosno broj od 232) dostupnih adresa. Životni vek sadašnjeg protokola održava se krajnje veštačkimputem, mnogim tehnikama konverzije adresa, što nam kupuje malo dodatnog vremena pre konačnog dostizanja limita sadašnje mreže. Konverzije se dalje negativno odražavaju na kvalitet same veze i propusni opseg interneta. Jednostavnije rečeno – internet postaje preopterećen i zahteva remont, nadogradnju. IPv6će biti revolucionarni skok u napretku razvoja mreže. Sa svojim 128-bitnim adresnim prostorom doneće proširenje na neverovatnih 2128 dostupnih adresa, što zaista predstavlja čudesan skok u odnosu na sadašnje stanje stvari. To je čak 4.8×1028 adresa za svakoga od 7+ milijardi stanovnika naše planete.
Novi protokol takođe je posebno dizajniran da podmiri sve veći rast broja internet korisnika i uređaja, kao i sam kvalitet funkcionisanja mreže. Pored adresnog prostora lista pogodnosti koje će doneti je poprilično dugačaka. Tu se pre svega misli na pojednostavljivanje adresiranja i podizanje efikasnosti protoka informacija, kao i na poboljšanje globalne, online, sigurnosti. Mnogi od danas aktuelnih operativnih sistema već uveliko daju podršku prelasku na IPv6,kao i većina drugih aplikacija. 8. juna 2011, obeležen je Svetski dan Ipv6 interneta, gde su neki od najjačih interent giganata, kao što su Google i Facebook, dali svoju podršku implementaciji novog internet protokola, tako što su svoj sadržaj na jedan dan otvorili i preko novog protokola koji se još uvek zahuktava.
Ovim osvrtom na prošlost vidimo kako se ključne stvari, koje kasnije utiču na sve nas, razvijaju iza zatvorenih vrata velikih sila, a igrom slučaja, ili ne, ta tehnologija posle izvesnog vremena postaje dostupna većem broju ljudi. Ne verujem da ime potrebe za brigom, jer tamo negde neko kuva baš neki novi revolucionarni koncep/kôd koji samo čeka da se domogne svetla velike svetske pozornice i samim tim dopre i do nas, krajnjih korisnika.