Biblijska plava predstavlja posebnu nijansu plave boje koja je zabeležena još kod drevnih Izraelita (Bene Jisrael, בני ישראל) gde je imala, i i dalje ima, posebnu ulogu i značaj u verskoj praksi, a što se očuvalo i do današnjih dana. Kasnije je upravo ova nijansa plave poslužila i za stvaranje zastave moderne države Izrael (Medinat Israel, מדינת ישראל), gde je bela boja iznad i ispod oivičena tehelet plavom. No, u tekstu Jevrejske ”Biblije” (Tanah, תנ״ך) ova modro-plava boje se pominje čak 49 puta i veruje se da je bila sastavni deo šara Šatora od sastanka (Miškan, משכן).
Ujedno ona predstavlja i jedan od osnovnih elemenata u sakralnoj nošnji vernika: nalazimo je u šarama resa (cicit, ציצית), tradicionalnom molitvenom ogrtačutalitu (טלית), ali i kod odežde visokog sveštenstva (koanim, כהנים). Njena osnovna simbolika ogleda se u naglašavanju posebnosti i značaja… moći.
No ima i drugih boja koje možemo naći na talitu, pored očito plave, a to su purpurna ili, jednostavno, crna. U toj šarenolikom pristupu ogleda se i većinski stav unutar jevrejskog bića da se radi o davno izgubljenom teheletu te usled nemogućnosti da se sa stopostotnom preciznošću da odgovor u vezi prave nijanse plave, mogu se koristiti sve tri boje.
Otud talit može biti:
•tâman – poput noći
•plav – poput podnevnog neba
•purpuran – poput sumraka
.
Mimo ove opšte Jevrejkse simbolike, interesantno je da je putem Biblijskog uticaja slična nijansa plave proširila je svoj uticaj i na mnoge druge kulture te su je one oberučke prihvatile kao jasni simbol njihovih vladajućih klasa, kraljeva i princeza, te otelotvorenje božanskog uticaja na Zemlji. Na materiji. Takvu tradiciju možemo primetiti kod Vavilonaca Grka, Rimljana, Vizantinaca… Na posletku i u našem savremenom društvu gde se očuvala kroz sve te silne vekove i različita, a opet bliska, tumačenja u vidu: kraljevske plave (royal blue).
Globalno je prihvaćena.
Pruska plava, po uzorku rabina Isaka Hercoga (יצחק אייזיק הלוי הרצוג)
Prema tekstu ”Biblije”, sâm veo Hrama (Bejt Ha’Mikdaš, בית המקדש) načinjen kombinacijom boja:
Pominjanje teheleta u ”Tanahu” nigde nije eksplicitno naglašeno, ali prema objašnjenju koje je ponuđeno u ”Talmudu” (תלמוד) boju teheleta dobijamo preradom određene vrste morskog puža (hilazon, חילזון) odakle se dobija osnovni pigment za dalju sintezu ove plave boje. Modernom hemijskom analizom s ostataka starih uzoraka teheleta utvrđeno je da se radi o podvrsti morskih puževa zvanih Mureks(Murex Trunculus), čije biohemijske karakteristike upravo najviše odgovaraju onome šta je potrebno za izvlačenje baš ove nijasne plave o kojoj je ovde reč.
U svojoj doktorskoj tezi iz 1913. godine rabi Isak Hercog (יצחק אייזיק הלוי הרצוג) upravo Murex Trunculus (Hexaplex Trunculus) uzima za najverovatniji izbor za dobijanje ove nijanse plave boje, jer u isto vreme ova vrsta i ispunjava mnoge stroge Talmudske kriterijume, poput: poteškoće pri izvlačenju plave boje jer ne retko prelazi u ljubišastu. No protiv ove tvrdnje su Karaitski Jevreji (Jehudot karait, יהדות קראית) koji ističu kako hilazon, prema Jevrejskom pravu (halaha, הלכה), ne pripada tzv. čistim životinjama te kao takva nije košer (kašer, כשר). Već upravo suprotno – nečista (trejf, טרײף).