Kada se govori o ideji utopije uglavnom se misli na neki od mitova koje različite kulture imaju u svojoj bogatoj tradiciji, a koji su se očuvali do današnjih dana. Ti koncepti se, uglavnom, vezuju za utopizam duha i predstavljaju ideal kakav se dostiže na kraju dugog puta razvoja celokupnog društva ili civilizacije.
Zvanična zastava Kristijanije
Jedan od osnovnih elemenata takvog jednog sistema čini sloboda jedinke, garantovana svima i u jednakoj meri. Taj društveno-socijalni ideal u današnjoj civilizaciji, u kojoj svetske trendove diktira sistem globalnog kapitalizma, teško je ostvariv u potpunosti. Ipak, uprkos dobro organizovanim sistemima kotrole, moguće su egzotičnije varijacije društvenog ustrojstva mimo globalne mašinerije i tržišta. Upravo takav jedan projekat, mini utopističke komune, odvija se na severu Evrope, u Danskoj. Centar zbivanja je Kristijanija (Fristaden Christiania, Freetown Christiania), mesto poznato kao – slobodni grad.
Područje današnje Kristijanije po prvi put biva naseljeno 1617. godine, pod vladavinom kralja Kristijana IV, postavši poseban grad poznat pod imenom Christianshavn. U narednom periodu, u vreme vladavine kralja Kristijana V, zbog brojnih vojnih okršaja i ratova bedemi grada su ojačani, da bi tokom XIX veka bili srušeni. Sam grad ostao je sačuvan i smatra se jednim od najbolje očuvanih lokaliteta iz perioda XVII veka.
Današnja Kristijanija nastaje 1971. godine, kada napuštene vojne barake i bazu, na svega pet minuta vožnje brodom od centra grada, zauzimaju hipici. Mesto im je postalo zgodno za masovno useljavanje jer je vojska napustila te objekte, područje je bilo slabo čuvano, a dalja namena zemljišta još uvek nije bila definisana. Prazni stanovi prvo su zauzimani sporadično, u više navrata, da bi 4. septembra 1971. godine stanovnici obližnjih delova grada srušili zaštitnu ogradu i preuzeli ceo kompleks. Tog istog meseca, 26. septembra, Jakob Ludvigsen (Jacob Ludvigsen), novinar i istaknuti član kontrakulturološkog pokreta Provo (tzv. Provosi), proglašava Kristijaniju otvorenom. Zastava grada su tri žuta kruga na crvenoj pozadini, koji predstavljaju tri tačke na tri slova „i“ u nazivu grada. Provosi su bili holandski kontrakulturni pokret šeztdesetih, koji je nenasilnim taktikama provocirao nasilne reakcijevlasti. Naziv provo dolazi od reči provokacija, a dobila ga je grupa mladih ljudi zbog njihovih manifestacije i slogana protiv neslobodarskog karaktera društva. Njihova strategija za postizanje društvenih promena bila je kombinacija nenasilja i apsurdnog humora. Na provose su uticali dada, anarhizam, hipici, situacionisti i mnogi drugi.
Kada su hipici zauzeli pomenuti deo današnjeg Kopenhagena, površine oko 35 hektara, proglasili su ga slobodnim gradom i alternativnim društvom, nezavisnim od ostatka glavnog grada Danske. Tokom narednih godina vlasti su više puta pokušavale da isele tzv. Skvotere. Na kraju su ipak odustali, pristavši da Kristijanija ima ulogu društvenog eksperimenta u kome bi se posmatrao razvoj društva pod krajnje drugačijim okolnostima. Skvotiranje predstavlja zauzimanje određenog dela zemljišta, bez dozvole vlasnika, odnosno bespravno naseljavanje praznh i zapuštenh objekata u javnom vlasništvu.
Ubrzo po osnivanju 1971. godine Kristijanija postaje potpuno nezavisan entitet od vlade Danske. Komuna razvija sopstvena društvena pravila i norme, u skladu s duhom slobodnog grada. S obzirom na to da nema organizovane policije ili drugih organa reda, propisane su opšteprihvaćene zabrane koje se odnose na krađu, posedovanje oružja i upotrebu droga. Svega nekoliko osnovnih pravila čine nepisani zakon: zabrana nošenje i korišćenja oružja, zabrana teških droga, zabrana nasilja bilo koje vrste, zabrana obeležja bandi, nema upotrebe automobila, zabrana nošenja pancira, zabrana prodaje vatrometa. Takodje, zabranjeno je i fotografisanja objekata. Tako, na primer, u Proglasu Kristijanije piše: Cilj Kristijanije je da stvori samoupravno društvo u kome će svaka individua sebe smatrati odgovornom za dobrobit čitave zajednice. Naša zajednica je stvorena da bude ekonomski samoodrživa i naše namere su da istrajemo u našem ubeđenju da psihička i fizička beda mogu biti izbegnute.
Nedostatak organa reda nikako ne znači da bezbednost nije zagarantovana. Najbolji primer je već druga generacija stanovnika koja se rodila i odrasla u tom gradu, bez ikakvih problema u tom smislu. U ovom društvu ne postoje vlasnička, već samo korisnička prava.
Novi stanovnik Kristijanije može se doseliti tek ako se neko iseli, a osoba koja napušta objekat ostavlja ga u potpunosti sredjenog novim stanarima.
Građani Kristijanije imaju i posebnu novčanu jedinicu, loen, čija je vrednost oko 8 evra. Kao što je već rečeno, zabranjena je upotreba automobila, a jedino prevozno sredstvo je bicikl.
I pored zatvorenog karaktera, u sklopu Kopenhagena, Kristijanija je postala glavna tusitička atrakcija za ljude iz čitave Evrope. Beleži se i do milion posetilaca na godišnjem nivou, a priliv novih ljudi u komunu stalno raste, izmedju ostalog i zbog visokih cena nekretnina u već prenaseljenom Kopenhagenu.
Glavni argument protivnika Kristijanije jeste to što je dozvoljena upotreba, posedovanja i prodaja hašiša i kanabisa, klasifikovanih kao lakše droge. Prodavani su javno, duž čitave glavne ulice, a s obzirom na odsustvo organa reda bilo je i zloupotreba te povlastice. Na posebno lošem glasu bila je ulica Pusher street, u kojoj se najviše trgovalo drogom. Zbog toga su često sprovođene racije, a gradjani reagovali masovnim negodovanjem i demonstracijama. Štandovi hašiša su rušeni, pa je jedan čak završio u Danskom narodnom muzeju, kao deo stalne postavke. Medjutim, 2005. došlo je do obračuna bandi oko prodaje droge i dogodilo se ubistvo, prvo i jedino za 35 godina postojanja Kristijanije. Nakon toga doneta je uredba koja trgovinu hašišom uvodi u odredjene zakonske okvire.
Drugi argument danskih vlasti za uvođenje civilnih zakona u Kristijaniju je to što je ona deo ekskluzivnog građevinskog zemljišta, pa država na svaki način želi da naplati boravak velikog broja ljudi na tom prostoru. Pre šest godina vlada Danske predložila je da Kristijanija postane legalna opština i da se izgradi još 400 novih stanova. Obrazloženje je bilo da postojeći objekti ubrzano propadaju usled nepropisnog održavanja i nedostatka tehničkih sredstava. Stanovnicima, koji sada plaćaju 250 DKK (oko 40 dolara) mesečno za zakup stana, bilo bi dozvoljeno da u njima ostanu, ali da plaćaju „normalne“, mnogo više rente. Kristijanija je taj scenario odbila, ne želeći da se slobodni grad pretvori u još jedno kopehagensko predgrađe.
Svakodnevnica stanovnika Kristijanije umnogome je drugačija od uobičajenog života evropskih ljudi. Materijalni aspekti skoro da ne igraju nikakvu ulogu. Meditacije i joga svakodnevno se javno praktikuju, ritam građana Kristijanije mnogo je sporiji, bez stresova i gužvi. Imajući u vidu da je Ludviksen uspostavio običaj primanja i pomoći ljudima koji imaju različite probleme, a što se održalo do današnjih dana, Kristijanija ima imidž uspešnog društvenog eksperimenta. Jer, tu svako može pronaći utočište. Samohrane majke, imigranti, manjine kojima su uskraćena prava. Skoro da nema potrebe dodati da su polna jednakost i sloboda seksualnog opredeljenja takođe osnovna načela Kristijanije, na način kakav se nigde drugde u današnjem svetu ne može naći, a na kojima ova komuna počiva. Još od 1971. godine tamo postoji Bøssehuset, centar gej aktivizma koji se putem posebnih manifestacija i radionica bori za prava homoseksualnih osoba, u i van Kristijanije.
Iako ovaj grad nema zvanično tržište, ipak poseduje svoje lokalne brendove, kako u proizvodnji i trgovini, tako i u kulturi. Pored tv i radio stanice, tu su muzički klubovi, bioskopi, trgovine organske hrane. Nedelja je dan javnih filmskih projekcija, neka vrsta nedeljnog festivala na koji su svi građani Kristijanije pozvani. Rade i mnoge prodavnice suvenira, pa čak i ženska kovačka radnja. Svi potrebni proizvodi na licu mesta se prave i dopremaju do građana, bez potrebe da se bilo šta uvozi i plaća. Postoji i nekoliko manjih fabrika, usko profilisanih za određeni tip proizvodnje za potrebe lokalnog stanovništva. Svako u gradu zadužen je za obavljanje nekog posla od društvenog značaja i koristi, što Kristijaniju čini vrlo homogenom zajednicom koja kontrira globalnom kapitalističkim sistemu. Uz to, ekološka odgovornost vrlo je visoka, a svoj uticaj širi i van zidina grada.
Kreativnost žitelja Kristijanije
Odluke koje se tiču uređenja i razvoja grada donose se kolektivno, za vreme javnih okupljanja gde svako može da predloži temu o kojoj bi se raspravljalo. Na taj način, kroz horizontalnu hijerarhiju, svi su jednako zastupljeni, svi imaju jednaka prava i mogućnosti.
Danas Kristijanija predstavlja svojevrsni danski brend, koji promoviše slobodu i jednakost. Nešto slično nigde drugde u svetu nije se održalo, a ostaje da se vidi koliko će dugo trajati Slobodni grad.
Iznesite Vaše mišljenje na predloženu temu Cancel Reply
Lux Aurumque (“Light and Gold”, or “Light of Gold”) is a composition in one movement by Eric Whitacre. An American Grammy Award-winning composer and conductor. “Virtual Choir” projects, bringing individual voices from around the globe together into an online choir.
Piano suite by one of the most prominent music figures, French composer Claude Debussy (1890). Debussy commenced the suite in 1890 at age 28, but he did not finish or publish it until 1905.
Composed by Harry Gregson-Williams, a British composer, orchestrator, conductor, and music producer.
Composed by German composer, and big band leader James Last, from same named album Biscaya (1981). He is well known for his ”happy music”. Became an international success in interpretations by Andy Williams and Petula Clark.
The Israeli national anthem (instrumental), written by Naphtali Herz Imber, a Jewish poet from Zolochiv, Ukraine (1877). He wrote the first version of his poem while being hosted as a guest by a Jewish scholar in the city of Iasi, Romania.
Originally published in 1853 as Méditation sur le Premier Prélude de Piano de S. Bach. Performed by Aaron Neville, an American R&B and soul singer.
Song by the American dream pop singer Julee Cruise. The instrumental version of the song, performed by Badalamenti, won a Grammy Award for Best Pop Instrumental Performance at the 32nd Grammy Awards.
Composed by Greek composer Vangelis, composer of electronic, progressive, ambient, jazz, pop rock, and orchestral music. He is best known for his Academy Award-winning score for the film Chariots of Fire Melodie from Albedo 0.39 and Cosmos.
Composed by Daniel Licht, an American film composer and musician. Licht’s eclectic musical tastes and knack for delivering the appropriate cue made his transition to film scoring inevitable.
Song by Modèle Mécanique. Minimal wave, minimal synth and french.
Brian Eno is an English musician, composer, record producer, singer, and visual artist, known as one of the principal innovators of ambient music.
Instrumental song written for tv series Miami Vice. The Crockett refers to Don Johnson’s character. The song was composed by Jan Hammer.
A music theme from the movie ”A Beautiful Mind”, composed by James Roy Horner, an American composer, conductor, and orchestrator of orchestral and film music. He is noted for the integration of choral and electronic elements in many of his film scores.
From the The Trinity Session is a 1988 album by Cowboy Junkies. Blue Moon Revisited was originally released on ”It Came from Canada”, Vol. 4, a compilation of Canadian independent bands which is both a cover and an original, combining a new song by the band “Blue Moon”.
Song by Irish musician Enya, originally released as the second track on her 1991 album Shepherd Moons. The song mentions the Anemoi (Ancient Greek wind gods): Boreas, Afer Ventus (Africus), Eurus, and Zephyrus.
An instrumental theme written and recorded by Vangelis for the soundtrack of the 1981 film of the same name. “Chariots of Fire” has become somewhat synonymous with the Olympic Games. It was the official theme for the 1984 Winter Olympics in Sarajevo.
Accordion and piano driven music of Yann Tiersen. Soundtrack from the movie ”Amélie”. Yann Tiersen is a French musician. Recognized by distinctive sound, use of a large variety of instruments; primarily the guitar, synthesizer or violin together with other.
Originally a yiddish poem (lullaby) by Itzik Manger. The title means “On the Road Stands a Tree.” It tells the story of a boy who wants to become a bird so he can comfort a lonely tree during the winter, but his mother is worried that he’ll freeze in the cold weather.
From album Everything is Wrong, the third studio album by American electronica musician Moby, released in 1995. Everything is Wrong was released with a limited edition bonus disc of ambient music.
The Red Carpet is an original soundtrack song from World of Goo video game, composed by Kyle Gabler.
Composed and recorded by Irish singer Enya. Enya donated the earnings from the sale of that single to the Uniform Firefighters Association’s Widows’ and Children’s Fund to help the families of fire fighters in the aftermath of 9/11.
Jerusalem of Gold (ירושלים של זהב) is Israeli song written by Naomi Shemer in 1967. The original song described the Jewish people’s 2000-year longing to return to Jerusalem. Shemer added a final verse after the Six-Day War to celebrate Jerusalem’s re-unification.
Hans Zimmer is a German film composer and music producer and he has composed music for over 150 films. Zimmer’s works are notable for integrating electronic music sounds with traditional orchestral arrangements. Named on the list of Top 100 Living Geniuses.
Mike Volpe professionally known as Clams Casino, is an American hip hop producer. Clams Casino’s official debut EP, Rainforest, was released in 2011. I’m God is track from the television movie Lost in the New York (1989).
Berry Sakharof (Hebrew: ברי סחרוף) is an Israeli rock guitarist, songwriter and singer. Sakharof is one of Israel’s most popular and critically acclaimed musicians. He is nicknamed “the prince of Israeli rock”.
ויכלו השמים והארץ וכל צבאם. ויכל אלהים ביום השביעי מלאכתו אשר עשה. וישבת ביום השביעי מכל מלאכתו אשר עשה. ויברך אלהים את יום השביעי ויקדש אותוכי בו שבת מכל מלאכתו אשר ברא אלהים לעשות
This is the instrumental version of the song “The Way” originally featured on the album The Way. Music composed, orchestrated, and mixed by Zack Hemsey. Audio mastered by Lou Hemsey @ Lou Hemsey Music and Film.
Electronic transcription of Henry Purcell’s Music for the Funeral of Queen Mary, composed in 1695, for the procession of Queen Mary’s cortège through London en route to Westminster Abbey. A Clockwork Orange soundtrack.
Piyut for Havdala service famous throughout great Sephardic Jewish Communities of the Balkans. Musicians are Stefan Sablic – vocals, Elad Gabbay – kanun, Srdjan Djordjevic – doublebass, Shira utfila.
Triarii is a martial industrial and dark ambient music group from Germany.
The lyrics for the song are taken from Psalm 137:5-6, saying: If I Forget Thee Jerusalem.
The Belly of an Architect is written and directed by Peter Greenaway, featuring original music by Glenn Branca and Wim Mertens.
Iznesite Vaše mišljenje na predloženu temu